Objavljeno: 09.09.2018.

Književno-kulturni spektakl na zatvaranju Festivala

Posljednji dan ovogodišnjeg, šestog Festivala donio je izvrstan program na kojem je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Razgovarajući sa Srećkom Jurišićem o starenju o kojem je pisala u svojoj posljednjoj knjizi Nevidljiva žena i druge priče, u Splitu je na Literarnoj ćakuli dvjestotinjak posjetitelja oduševila odlična Slavenka Drakulić.

U Zagrebu s dvoje izvrsnih hrvatskih prevoditelja, Matom Marasom i Andyjem Jelčićem, Tomislav Brlek razgovarao o tome trebamo li i zašto iznova prevoditi klasike. U 17 sati na okruglom stolu World and word Tomica Bajsić, Francesca Cricelli, Nadežda Čačinovič i Bartholomew Ryan govorili su o političkim prilikama u Brazilu i o političkoj ulozi književnosti i umjetnosti, ali i književnih institucija u situacijama kršenja slobode književnika. Seid Serdarević o političkim je režimima i načinima kako da se jasno kaže "ne" fašizmu razgovarao s književnicom i prevoditeljicom Alidom Bremer (roman Olivino naslijeđe) i sjajnim talijanskim književnikom Antonijom Scuratijem (roman Najbolje vrijeme naših života). Roman Simić razgovarao je s Antonijom Ortuñom i Juricom Pavičićem, autorima koji se u svojim romanima Spaljeni i Crvena voda ne boje postaviti teška pitanja poput onog o društvenoj odgovornosti kada su posrijedi tragedije. Pravi književno-kulturni spektakl na samom zatvaranju Festivala bio je razgovor Ivice Ivaniševića s književnom zvijezdom Frédéricom Beigbederom, koji je pred punom, rasprodanom dvoranom za koju se tražilo mjesto više govorio o (be)smrtnosti, temi svog romana Život bez kraja. U 22 sata publiku je oduševio koncert izvrsnog benda Sleepyheads.

Šesti Festival svjetske književnosti ponovno je potvrdio da je kulturni događaj koji ne podcjenjujući posjetitelje, u današnjem konzumerističkom vremenu sve kraćih i bržih informacija, uz izvrsnu organizaciju i entuzijastične volontere nudi sporiji, kvalitetan književno-kulturni sadržaj, a ipak uspijeva okupiti publiku od učenika do umirovljenika, podcrtavajući da čitanje kao javna potreba kod nas nije nestalo. Svatko od gostiju Festivala svjetske književnosti došao je s već ukoričenom, zaista zanimljivom pričom, no ono što razlikuje ovaj Festival od drugih jest to što povrh same knjige posjetitelju pruža još mnogo toga. Čitatelje smo, vjerujemo, zainteresirali za brojne poznate, ali i nove autore, za njihova djela, priče značajne i životne, koje pokazuju da je umjetnost katkada veća od života. Bez obzira na to služi li vam književnost za labavljenje narativa u kojima smo zaglavili kao Davidu Grossmanu, kao propitivačka pozicija u kojoj se osjećate nesigurno kao Jonasu Hassenu Khemiriju ili pak način nošenja s osobnom traumom kao Richardu Flanaganu, do sljedećeg, sedmog Festivala svakako uživajte u čitanju i knjigama!

 

Moglo bi te zanimati...