Zvonko Maković

Zvonko Maković

Sudionici

Zvonko Maković (1947.) diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu magistrirao i doktorirao. Od 1975. je asistent, docent, izvanredni i redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti. Na čelu Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije i voditelj smjera Umjetnost 19. i 20. stoljeća na Doktorskome studiju bio je do umirovljenja 2012. godine.

Još za vrijeme studija počeo je raditi kao urednik kulturne, odnosno likovne rubrike u raznim novinama i časopisima u kojima je bio i stalni likovni kritičar, a paralelno s kritičarskom djelatnošću od 1971. kontinuirano objavljuje studije pretežito s područja moderne i suvremene umjetnosti. Autor je brojnih tematskih izložaba, sudjeluje na znanstvenim skupovima i u stručnim žirijima na izložbama te natječajima u zemlji i inozemstvu. Bio je nacionalni izbornik na 49. Venecijanskom bijenalu, gdje je predstavio slikara Julija Knifera velikom samostalnom izložbom. Makovićeva je izložba Kniferovih djela visoko ocijenjena u mnogim svjetskim časopisima i novinama. Objavio je više monografija o umjetnicima, među kojima su Miroslav Šutej (1981.), Ljubo Ivančić (1996.), Vilko Gecan (1997.), Edo Murtić: Istra (2000.) i Julije Knifer (2002.) te nekoliko knjiga eseja. Za djelatnost na području likovne kritike Maković je više puta nagrađivan, a 2000. godine dobio je Nagradu Hrvatske sekcije AICA-e (Međunarodnog udruženja likovnih kritičara).

Osim znanstvene i nastavne djelatnosti Maković sustavno objavljuje i djela s područja lijepih književnosti, prije svega poeziju. Objavio je knjige poezije: U žilama će ljepota teći (1968.), Prostor voštanice (1969.), Karta svijeta (1971.), Komete, komete…(1978.), Činjenice (1983.), Strah (1985.), Ime (1987.), Točka bijega (1990.), Prah (1992.), Veliki predjeli, kratke sjene – Izabrane pjesme (2000.) i Međuvrijeme (2005.). Poezija mu je prevedena na više jezika, a nedavno mu je izašao opsežan izbor pjesama u Francuskoj (Larges espaces, courtes ombres, Pariz, 2003.). Za svoj pjesnički opus dobio je mnoge nagrade, a među ostalima Godišnju nagradu Vladimir Nazor (1984.) i Goranov vijenac (2001.). Ostala djela: Dimenzije slike (2004.), kritika te dva eseja: Oko u akciji (1973.) i Nenapisano (1989.).

Upoznaj ostale goste...