Slavenka Drakulić

Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica, rođena je u Rijeci 1949. Diplomirala je književnost i sociologiju na Sveučilištu u Zagrebu. Piše knjige na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na tridesetak jezika. U izdanju američke izdavačke kuće Penguin izašlo joj je šest naslova. U publicističkim knjigama uglavnom se bavila svakodnevicom u socijalizmu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i Europom. Njezina prva publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), jedan od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi, nedavno je u proširenom izdanju ponovno objavljena u Frakturi. Uslijedili su publicistički naslovi Kako smo preživjeli, Oni ne bi ni mrava zgazili, reizdan 2025., Cafe Europa, The Balkan Express, Tijelo njenog tijela i Basne o komunizmu. Godine 2021. objavljeno je novo izdanje eseja Cafe Europa pod naslovom U kavani Europa, kao i nastavak Ponovo u kavani Europa. Najnovija autoričina zbirka eseja Rat je svugdje isti (2022.) okuplja tekstove o ratnoj stvarnosti, objavljene od 1991. do današnjih dana u većinom stranim novinama i magazinima. U književnim djelima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom tijelu, bolesti i traumi, a pisala je i o životima kreativnih žena koje su živjele s poznatim umjetnicima. Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Kao da me nema, Božanska glad, Frida ili o boli, Optužena, Dora i Minotaur, Mileva Einstein, teorija tuge i dvije knjige priča: Nevidljiva žena i druge priče te O čemu ne govorimo. Živi na relaciji Hrvatska – Švedska. Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima. Dobila je nagradu za životno djelo Otokar Keršovani, koju joj je dodijelio Hrvatsko novinarsko društvo.