Josip Mlakić

Josip Mlakić suvremeni je bosanskohercegovački pisac. Rođen je 1964.
u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi u
Gornjem Vakufu te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je
romane Kad magle stanu, Živi i mrtvi, Psi i klaunovi, Tragom zmijske
košuljice, Čuvari mostova, Ljudi koji su sadili drveće, Planet Friedman,
Svježe obojeno, Božji gnjev, Majstorović i Margarita, Bezdan, Crni
gavran i bijele vrane, Skica u ledu, Evanđelje po Barabi, O zlatu, ljudima
i psima, Na vrbasu tekija, Druga Noina arka, Izgaranje i Rekvijem te
zbirke priča Puževa kućica, Odraz u vodi, Obiteljska slika, i Ponoćno
sivo. Roman Živi i mrtvi donio mu je 2002. V. B. Z.-ovu nagradu za

najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića
osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih
filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman
Svježe obojeno, a nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman
dobio je dva puta, za Božji gnjev 2014. i za Crni gavran i bijele vrane

2018. Za roman Skica u ledu dobio je Nagradu Mirko Kovač 2018. Božji
      gnjev adaptiran je u istoimeni dugometražni film. U 2025. izdao je
      roman Povratak Josipa Filipovića, koji se odvija se u današnje vrijeme,
      u Zagrebu i u neimenovanom gradiću u Bosni i Hercegovini. U romanu
      Povratak Josipa Filipovića Mlakić je prvi u domaćoj književnosti
      dotaknuo jednu od najvažnijih poratnih tema na ovim prostorima, a to je
      sudbina haških osuđenika, preko koje je moguće progovoriti o uzročno-
      posljedičnoj vezi između krivnje i kazne, kao o jednoj od najvažnijih
      općeljudskih tema.