Ivana Sajko

Ivana Sajko (Zagreb, 1975.) spisateljica je i kazališna autorica. Njezina su dramska i
prozna djela prevedena na više jezika te igrana na pozornicama diljem svijeta, često
propitujući konvencije odnosa teksta i izvedbe. Četverostruka je dobitnica nagrade za
dramu Marin Držić. Dobila je i nagradu za prozno djelo Ivan Goran Kovačić,
nositeljica je Ordena viteza za književnost i umjetnost Republike Francuske, a s
prevoditeljicom Alidom Bremer primila je prestižnu njemačku nagradu za književnost
koju dodjeljuje Haus der Kulturen der Welt u Berlinu. Do sada je objavila zbirke
dramskih tekstova Smaknuta lica, Žena-bomba i Trilogija o neposluhu, romane Rio
bar, Povijest moje obitelji od 1941. do 1991., i nakon, Ljubavni roman, Male smrti,
teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje te slikovnicu Dječak s gušterovim
repom. U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je CD Misa za
predizbornu šutnju (2004.) Sa sinom Yvesom i psom Puntinom živi u Berlinu. U
2025. godini objavila je i roman Zadnji dan mira, koji je smješten je u neodređenoj
bliskoj budućnosti u vrijeme kada se pred svijetom i Europom sprema i događa novi
veliki rat. Rat koji će moda uništiti civilizaciju kakvu poznajemo. Ivana Sajko piše o
anksioznostima današnjice, o strahovima i ljudskim odnosima. Njezini protagonisti su
umjetnički par, namjerno ne imenovani, sa psom koji se nadaju da će mir uspjeti
pronaći u udaljenom imanju u Italiji, na udaljenom imanju koje je smješteno, kao
rezidencija na kraju sela. (Zagreb, 1975.) spisateljica je i kazališna autorica. Njezina su dramska i
prozna djela prevedena na više jezika te igrana na pozornicama diljem svijeta, često
propitujući konvencije odnosa teksta i izvedbe. Četverostruka je dobitnica nagrade za
dramu Marin Držić. Dobila je i nagradu za prozno djelo Ivan Goran Kovačić,
nositeljica je Ordena viteza za književnost i umjetnost Republike Francuske, a s
prevoditeljicom Alidom Bremer primila je prestižnu njemačku nagradu za književnost
koju dodjeljuje Haus der Kulturen der Welt u Berlinu. Do sada je objavila zbirke
dramskih tekstova Smaknuta lica, Žena-bomba i Trilogija o neposluhu, romane Rio
bar, Povijest moje obitelji od 1941. do 1991., i nakon, Ljubavni roman, Male smrti,
teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje te slikovnicu Dječak s gušterovim
repom. U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je CD Misa za
predizbornu šutnju (2004.) Sa sinom Yvesom i psom Puntinom živi u Berlinu. U

2025. godini objavila je i roman Zadnji dan mira, koji je smješten je u neodređenoj
      bliskoj budućnosti u vrijeme kada se pred svijetom i Europom sprema i događa novi
      veliki rat. Rat koji će moda uništiti civilizaciju kakvu poznajemo. Ivana Sajko piše o
      anksioznostima današnjice, o strahovima i ljudskim odnosima. Njezini protagonisti su
      umjetnički par, namjerno ne imenovani, sa psom koji se nadaju da će mir uspjeti
      pronaći u udaljenom imanju u Italiji, na udaljenom imanju koje je smješteno, kao
      rezidencija na kraju sela.