Edo Popović

Edo Popović rođen je 1957. u Livnu u Bosni i Hercegovini. Godine 1968. s obitelji se preselio u Zagreb. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; diplomirao je komparativnu književnost, apsolvirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti, a potom je napustio studij. Njegovi romani i zbirke priča prevedeni su na desetak jezika. Kao urednik u nakladničkim kućama SysPrint, Naklada Ljevak i OceanMore potpisao je pedesetak naslova prevedenih proza, eseja i publicistike, kao i proza hrvatskih pisaca.

Objavio je knjige proza: Kako sam brojio ružičaste robote (2021.), Zapisi iz Stranice Gornje, (2019.), Čovjek i planina, 2018., Poglavnikov pudl, (2016.), U Velebitu (2013.), Ponoćni boogie i druge priče (2012.), Lomljenje vjetra (2011.), Priručnik za hodače (2009.), Oči (2007.), Tetovirane priče (2006. – u suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom), Igrači (2006.), Dečko, dama, kreten, drot (2005.), Plesačica iz Blue Bara (2004.), Izlaz Zagreb jug (2003.), Koncert za tequilu i apaurin (2002.), Kameni pas (2001.), San žutih zmija (2000.), Ponoćni boogie (1987.). 

Zbornici i antologije (izbor): Krhotine vremena, Osijek, 1988., Uhvati ritam, Novi Sad, 1990., Poštari lakog sna, Zagreb, 1996., FAK-YU, Beograd, 2001., Libido.hr, Zagreb, 2002., Goli grad, Zagreb, 2003., Croatian Nights, London, 2005., Halbwegs zum Himmel, Graz, 2007., Ispod stola, Zagreb, 2011.