Damir Karakaš

Damir Karakaš rođen je 1967. u Plašćici kraj Brinja. Studirao je agronomiju, pravo i novinarstvo, a kao novinar Večernjeg lista izvještavao je s ratišta u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Od 2001. do 2007. živio je u Francuskoj, najprije u Bordeauxu, a zatim u Parizu, gdje se uzdržavao sviranjem harmonike, izvodio performanse i izlagao konceptualne radove. Objavio je knjige Bosanci su dobri ljudi, Kombëtari, Kako sam ušao u Europu, Kino Lika, Eskimi, Pukovnik Beethoven, Sjajno mjesto za nesreću, Blue Moon, Sjećanje šume, Proslava, Okretište i Potop. Njegova su djela prevedena na desetak jezika, uključujući arapski, češki, engleski, francuski, makedonski, njemački, slovenski i talijanski. Knjige Kino Lika (red. Dalibor Matanić) i Proslava (red. Bruno Anković) ekranizirane su dok su kazališne adaptacije njegovih romana i drame (Skoro nikad ne zaključavamo, Snajper, Avijatičari) izvođene na vodećim hrvatskim pozornicama. Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada, uključujući tportalovu nagradu za roman godine za knjigu Proslava, nagradu Meša Selimović za roman Okretište, nagrade Fric i Kočićevo pero za roman Sjećanje šume te nagradu engleskog PEN-a za prevedenu književnost za knjigu Blue Moon u prijevodu Ellen Elias-Bursać. Njegova proza često tematizira Liku i lički govor, autobiografska iskustva te odnos sela i grada, a odlikuju je stilska ogoljenost, crni humor i lirizam. Živi u Zagrebu.